U zaboravu mi vrata zakljucana

Dokle

Кrio sam se u tvoju dugu ulicu bez zvuka,
cak i u tvojim zaledjenim u tvrdjavi suza,
one noci kad te jako obujmio oko struka,
a znao sam, nisi poslednji put moja muza.
Kisilo je a noge nisu ti bile mokre, tada,
znam, kao da nisi dodirivala petama tlo,
trazili smo kutak u gradu gde greh vlada,
a oci u tami svetlucali su ti u iskrama sto.
Pognute glave sa sjetom u glasu pitala si me,
dokle, sta ce sa nama biti vreme nam prolazi?
Zbunjen od straha i nemoci da odlucim chime;
lagao sam, da tek sada ona prava ljubav dolazi.
Koracali smo tiho ka izlazu svireposti i snova,
a samo ja sam bio pripit iz chase pune otrova.
MJ 2012 g

Advertisements
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Напишете коментар

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Промени )

Twitter слика

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Промени )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Промени )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Промени )

Connecting to %s